Pjegice koje svi volimo: Zanimljivosti o dalmatincima

Ko još nije čuo za dalmatince? Postali su popularni zahvaljujući Dizniju, a mi vam predstavljamo zanimljive činjenice o ovoj rasi, zbog kojih ćete ih zavoljeti još više.
Izuzetno aktivna pasmina

Tokom svoje bogate istorije, dalmatinci su se koristili za bezbroj vrlo aktivnih dužnosti. Bili su ratni psi, koristili su se na farmama gdje su imali ulogu ovčarskog psa, a bili su i lovački psi, pa čak i cirkuski izvođači.

S obzirom na to da su uvijek bili nečim zauzeti, normalno je da ćete, ako se odlučite za dalmatinca, dobiti pravu energetsku bombu.  Ako živite u malom stanu, budite spremni na to da će dalmatincu biti potrebno čak i po nekoliko dužih šetnji dnevno, kao i istrčavanja.

U suprotnom, oni će sami naći način da se oslobode viška energije, a to vam se vjerovatno neće dopasti.

Tačno porijeklo dalmatinaca nije poznato

Iako je porijeklo većine rasa više nagađanje nego činjenica, odakle zapravo potiču dalmatinci je jedna od najvećih misterija. Ime koje ukazuje na to da potiču iz Dalmacije je počelo da se pojavljuje oko 17. vijeka.

Međutim, artefakti i umjetnička djela prikazuju psa pokrivenog tačkama čak hiljadama godina prije nego što su dobili ime. Budući da se ovakve slike mogu naći na zidinama grobnica nekih faraona, neki teoretičari smatraju da dalmatinci vode porijeklo iz Egipta.

Kako stare, dobijaju više tačkica

Nemojte brinuti ako na svom dalmatincu ne vidite mnogo mrlja. Štenad dalmatinaca se rađaju sniježnobijeli, a mrlje se počnu pojavljivati kako stare.

Ako pažljivo pogledate kožu šteneta, možete uočiti mjesta gdje će se pojaviti prve tačkice. Na tim mjestima koža ima tamniji pigment. Pjege postaju očiglednije u dobi između pet i šest mjeseci starosti.

Pjege mogu biti raznovrsnih boja

Kada zamislite dalmatinca, vjerovatno prvo pomislite na bijelog psa sa crnom pjegicama. Međutim, nijesu svi dalmatinci striktno crno bijeli.

Mrlje se mogu javiti u raznovrsnim bojama. Neke se pojavljuju u žutoj, smeđoj, plavoj, pa čak i narandžastoj boji. Ponekad dalmatinac može imati mješavinu ovih boja na sebi, ali to zavisi od toga koje su boje pjege njegovih roditelja.

Skloni su gluvoći

Dalmatinci obično nijesu skloni većini genetskih problema. Međutim, ono od čega često pate je gluvoća. Oko 30 posto dalmatinaca ima neko oštećnje sluha, od otežanog sluha do potpune gluvoće.

Uzrok ovog genetskog poremećaja leži upravo u onome po čemu su prepoznatljivi – pjege. Psi sa pjegama, a naročito psi sa pretežno bijelim krznom, nekada nemaju dovoljno melanocita – ćelija koje stvaraju melanin, ili tamniju kožu i fleke u unutrašnjem dijelu uha.

 

 

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *