Moja Lejdi nije pas za izložbe, nema šampionsko porijeklo i nije savršen primjerak svoje rase, ali za mene ona je jedinstvena.
Kada sam prije pet godina dobila malo žuto kuče bila sam najsrećnija na svijetu. To umiljato lajavo štene bilo je uvijek veselo i od prvog dana moj najbolji i najvjerniji prijatelj.
Moja Lejdi nije pas za izložbe, nema šampionsko porijeklo i nije savršen primjerak svoje rase, ali za mene ona je jedinstvena. Već pet godina ona je moj, a ja njen pratilac, prijatelj i zaštitnik.
Jutarnje buđenje uz nju je ljepše. Ne, ona mene ne budi. Ona, kad čuje zvono za buđenje, uskače u moj krevet i privija se uz mene. Ona samo ne želi da ja odem, želi da što duže budemo zajedno, a ja kad odem – ona ostane pod ćebe.
Čak zavuce i glavu pod ćebe, valjda se krije od majke jer joj je strogo zabranjeno da se penje po namještaju ili, ne daj Bože, da uskače u krevete.
Kada se vratim iz škole naše druženje počinje. Ona mnogo voli duge šetnje, kampovanje, da se vozi i kad god nam se ukaže prilika mi odemo u nove avanture.
[adrotate banner=”3”]
Ona je toliko miran i poslušan pas da i moji izlasci sa drugaricama u grad nijesu bez nje. Često dobijamo komplimente zbog njene poslušnosti što mi je jako drago.
U brojnim lokalima Lejdi je dobrodošla i ponaša se kao prava dama. Ona samo sjedi, na njoj svojstven način – prekrsti prednje šape i mirno posmatra okolinu. Ona je naučila i da pozira, a njene fotografije svi mogu vidjeti na instagram profilu kao i sve naše avanture.
Kada imaš psa nije bitna rasa, porijeklo i nagrade, bitno je da imaš nekog ko te uvijek čeka, ko ti se svako jutro raduje iako spava cijelu noć pored tebe, ko će da te čuva više od sebe, ko te bezrezervno voli, a najbitnije je da mu pružis ljubav i pažnju jer oni samo to od vas trebaju.
Autor & foto: Lady Labrador
Imate ljubimca? Pošaljite nam vašu priču i podijelite sa drugim čitaocima Cuka vaše avanture i ljubav koju cuko osjeća prema vama, ali i vi prema njemu na kontakt@cuko.me.
Komentariši