Koncept prošlosti i budućnosti čovjeku daje mogućnost da se prisjeti lijepih momenata iz života, planira i mašta o idealnom odmoru, životu i slično.
Kod pasa, ali i velikog broja životinja, je situacija drugačija jer oni ne poznaju koncept vremena, piše Cezar Milan, svjetski priznati dreser pasa.
„Ne želim da kažem da kod životinja ne postoji veza sa prošlošću i budućnošću. Pas koji se jednom najeo crnog luka od koga mu je pozlilo vjerovatno će zauvijek bježati čim osjeti luk“.
„Vjeverica koja gomila lješnike svjesna je da će te lješnike pojesti kasnije, ali ne razmišlja svjesno poput: „Ovo ću pojesti u utorak“, navodi Milan.
Psi reaguju instinktivno i žive u trenutku. Pas koji je izgubio nogu, sluh ili vid, ne gubi vrijeme na samosažaljenje, već se snalazi sa onim što im je ostalo.
Na osjećaje ljubimca utiču i ljudi, svojim konceptom vremena.
„Mi smo ti koji svojom ospjednošću prošlošću proživljavamo traume koje je pas proživio, a onda ga gušimo sažaljenjem i naklonošću koja je, u psećim očima, nezaslužena“.
Psi ne brinu o prošlosti i budućnosti i njihov um je otvoren. Čak i kada ih kaznite, oni brzo pređu preko toga. Povezuju kaznu sa onim što se desilo u tom trenutku, a onda prevazilaze to.
Psi koji su u sukobu sa drugim psima takođe reaguju u momentu, i nije da svoju agresiju nose kući i razmišljaju tokom noći kako da napakoste ovom drugom čim se vide ili bude imao priliku.
Različito od ljudi, zar ne?
