Šta psi pamte i kako eliminisati negativna iskustva i strahove ljubimca?

Naučna istraživanja o tome kako psi doživljavaju vrijeme i prisjećaju se događa su prilično ograničena. Ono što je poznato je da se razumijevanje događaja razlikuje kod pasa i ljudi.

Psi su bića koja žive u momentu i veliki broj stručnjaka za ponašanje pasa smatra da oni mentalno ne mogu da se vrate u prošlost, kao ni da projektuju budućnost poput ljudi.

Pseće pamćenje nije dugo, svjetski priznati dreser pasa Cezar Milan navodi da ono traje tek 20-ak sekundi.

„Klijenti ne prihvataju ovaj moj stav i često kažu kako psi pamte i da zbog toga reaguju na komande, poput „donesi“. Psi se zapravo sjećaju šta bi trebalo da urade, ali ta percepcija nije kao kod čovjeka“.

„Oni se ne sjećaju dana kada su naučili da donesu lopticu, kao što se toga sjeća čovjek. Psi pamte mjesta i ljude, i prave asocijativno pamćenje. Donošenjem lopte oni udovoljavaju čovjeku, jer će za to vjerovatno biti nagrađeni. To je njihov stav“, kaže Milan.

Asocijativno pamćenje

Idealan primjer asocijativnog pamćenja je put ka veterinaru.

Ako je pas doživio neku neprijatnost tokom vožnje automobilom, onda će u budućnosti vrlo često negativno da reaguje na vožnju automobilom.

Asocijacija koja je jača pobjeđuje, pa tako česti odlazak autom u park potiskuje odlazak vozilom kod veterinara.

Kako ispraviti negativne asocijacije?

Da bi neku negativnu asocijaciju ispravili potrebno je vrijeme i strpljenje. To je najizraženije kod pasa koji dolaze iz ratom zahvaćenih zona.

Ljubimac jednostavno neće znati da oko njega nije rat, iako je u domu i drugoj državi.

Takvi psi su navikli na rad i nažalost, imaju puno negativnih asoscijacija povezanih sa glasnim zvucima.

Ukoliko ste udomili starijeg psa (nemojte da se plašite udomljavanja starijih pasa – pročitajte zašto bi trebalo da udomite odraslog psa), moguće je da ćete morati da poradite sa njim na eliminaciji ranijih iskustava.

Imajte strpljenja, i stimulišite njihove prirodne instinktne. Tako, ako ste udomili labradora, vodite ga blizu vode. Njegov DNK kod će ga, prije ili kasnije, dovesti ka vodi gdje će bez sumnje uživati.

Možda mu bude trebalo vrijeme da se opusti i bude siguran, ali priroda uvijek pobijedi.

Uz uživanje u onome za šta je rasa stvorena, on će vremenom potisnuti negativno iskustvo. Na primjer, glasan zvuk će izgubiti „bitku“ sa uživanjem u vodi i sigurnosti u blizini vlasnika.

Proces nije lak, ali uz strpljenje sigurno ćete uspjeti.

foto: Pexels